Neću buru

Danas me je mama udavila, kako se približava GO, puna je pitanje oko priprema za dolazak mene i moje obitelji. Diskurs prirode posla i mojih kontakata s ljudima ufff … ma ne volim pripreme i ne volim sve dogovoreno, volim neke stvari prepustiti slučajnosti i rješavati sve u hodu. Volim razmišljati a ne prepuštati se planiranom.

I onda racionaliziraš …  ma sjetila sam se jednog predavanja s filozofskog … Veza koja se formira između djeteta i roditelja je baza svih kasnijih odnosa – s partnerima, prijateljima i možda najvažnijeg – odnosa sa samim sobom. Kada prema djetetu u sebi zauzmete stav nježnosti i ljubavi, pojavljuju se iste pozitivne emocije kao u odnosu između roditelja i male djece. Zašto to pišem … nigdje se ne dobiva uputa kako da budemo roditelj a nosimo svoje terete i pitam se na koga sam ja naslijedila ili stekla paušalni pristup. Pitam se je l’ to moj način gledanja stvari ili pobuna protiv kontrole mame. Ah nikada neću znati, ali mama i tata stižem(o) na more … i jedino kaj neću (a ja dobijem uvijek kaj neću) je bura.

https://www.facebook.com/groups/1004322553640867

Related Post

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *