Ima nekoliko vrsta “zamaskiranih ljudi”. Tu spadaju i oni koji su (pre)pošteni da bi nosili maske, ali se, i ne znajući, skrivaju iza njih. Oni vam nešto obećavaju i sada kad su to već učinili, suočeni su s moralnom dilemom … kad su pristali i moraju ispuniti obećanje. Pa to i učine. Ali ne bez oklijevanja, ne zato što to stvarno žele, već zato što je njihova maska pristala na to.
Drugi su nevjerojatno dobri u pretvaranju. Na sreću, ti su u manjini. Oni nose nekoliko maski. Oni su sposobni mijenjati maske za različite ljude u istoj situaciji. Brzo se prilagođavaju, snalaze, mijenjaju priču po potrebi. To su osobe kojima je stalo bar u jednom trenutku, dok su u drugom trenutku potpuno indiferentne.
Za mene, najgora vrsta zamaskiranih ljudi, pretvarača, jesu osobe koje masku nose pred voljenim ljudima. Jedna je stvar drugačije prikazivanje poznanicima, šefu, kolegama … Drugo je sa vezama i bliskim prijateljima. Ta druga, trebala bi biti lišena pretvaranja. Trebala bi biti iskrena i otvorena, čak i ako to znači da ćete povrijediti nekog do kog vam je najviše stalo.
Za mene je bolje nekog povrijediti na neko vrijeme nego lagati cijelu vječnost.