Što velite jeste li mi pametniji ili ide druga hladna piva!?

Što je kome tehnologija!? Možda sam inbox i slanje porukica!? Koja eksplicitna  slikica ili jednostavno stisnut gumb na daljincu, mobitelu, poslati elektroničku poštu … tko zna ali činjenica je da ju svi koriste neki za razvijanje a neki za zatupljivanje.

Jedan Evropljanin, švabac Otto je radio na plinskom motoru, nešto manjem od parnog motora. Uglavnom u Kolnu Otto je proizveo prvi funkcionalni motor s unutarnjem izgaranjem tzv. četverotaktni motor. No posvadil se sa partnerima Daimlerom i Maybachom jer su oni htjeli u pravi biznis a on je htio unaprijediti tvornice. Međutua pojavio se i drugi inženjer dakako zemo koji je isto tako četverotaktni motor napravil s unutarnjim izgaranjem i stvoril auto. Doduše taj autić je bil na tri kotača i bil je sumnjičavo gledan od populacije, čak s podsmjehom. Tip se zval Benz. I da nije bilo njegove Berthe (žene) koja je bez njegova znanja uzela tronožac i odvezla se mami nekih stotinjak kilometara malo tko bi to zapazio i poželio to čudo. No švabe ko švabe su komplicirale i tražile puno love za svoje vozilo (nije se promjenilo ni danas) jer je to kvaliteta i nije za svakog i mora se znati mjesto. Paralelno Ameri raduckaju svoju vozilicu i ne filozofiraju previše vode se zaradom i jednostavnošću i tako Ford svojom inačicom koju dela ko na traci (pod nazivom model T) ruši cijenu skupim švabama i nu vozila ko u priči. Tada su auti koštali oko 2000 dolara no Ford je uspio i to srušiti na 850 dolara. Bio je to negdje davne 1920. g. I još nas je mučila vodena barijera zvana ocean. No to je samo uvod u moju priču. Jer takvu vozilicu nisu više vozili samo buržuji i dokoni bogotaši nego i srednja klasa. Sirotinja i onako voli bicikline i šetat. Zdravo je i sretan si i kud ćeš više kad si ispod sunca i dišeš sviježi zrak, a novaca imaš dost za lemozinu i koju štamplicu kod Štefa. Bilo onda a i sada jer bolje da propadne selo nego običaji.Ford Model T Classic Cars for Sale - Classic Trader

Ford T

Ajmo još malo dalje, poput motora s unutarnjim izgaranjem razvoj kompjutera krenuo je s opskurnim akademskim radovima laboratorijskih zanesenjaka. I da nije bilo famozne Enigma s kojom se grupacija Engleza bavila pokušavajući odgonetnuti, dakako koristeći neko čudo od stroja da probije u švapsku Enigmu tko zna gdje bi nam bio kraj.

Dakako da su i Ameri u kreiraju ENIAC monstruma punog vakumskih cijevi pokušavali doći do obrade 300 operacija u sekundi i uspjeli na način da su napravili tranzistor. Neš ti spravice, koja se sastojala od spajalice za papir, alufolije, kristalića germanija i etogac električnih signala (to zna svaki dečec koji je kod nas završil Teslu ili malo bolji dečec koji je završil Ruđer a o Prvomajcu drugom prilikom). Problem su stvarale mušice koje su se lijepile na vruće vakumske elektroničke cijevi i uzrokovale iskakanje računala. Od tada do danas pogrešku u programu nazivamo BUG (bug=mušica).

Par godina kasnije eto i integriranog kruga s par utisnutih tranzistora u silicijske slojeve i kreće čip. Gura se sve više tranzistora i čipovi su sve jači i moćniji. I eto nam kompjutora.

Činjenica da masa tu stvari nije predviđena je logična za čovječanstvo. Tako da Turing i Moor nisu predvidjeli (a nisu ni mogli utjecati) na uspon društvenih mreža, memova, Wikipedije pa time ni kibernetičkog napada i dosada po Inboxovima. Tateki atomske bombe nisu mogli zaustaviti nuklearni rat kao što ni Ford nije mogao spriječiti prometne nesreće. Edison je izumio fonograf i bio užasnut kad je skužio da većina ljudi hoće samo slušati mjuzu a ne bilježiti svoje mislil i olakšati slijepima život. Nobel je dinamit namijenio rudarima da im posao bude lakši a ne da se koristi u ratu. Gutenberg je samo htio tiskat Bibliju i na tome zaraditi a zamjerio se baš Crkvi i pokrenuo revoluciju i reformaciju. Dakle svako zlo za neko dobro i obrnuto. Ali rastemo baš zbog tih entuzijasta sanjiva pogleda i sposobnosti da se napravi nešto bolje od sira iz mišine iako i taj sir je nekome plafon.

Moja trilogija početka tehnologije je:

1.VHS videorekorder,

2.Sony walkman

3.C64

O prva dva drugi put, ali o trećem, bum nešto.

 

Daklem, bucko komodorac, je bilo čudo od tehnologije. ZX Spectrum i Commodore 64 bili su ljuti takmaci, a zajedno su više učinili na računalnom opismenjavaju našeg svijeta nego svi nastavni sati informatike i
pametovanja IT. Da se odmah razmemo komodorac je skuplji i moćniji od Spectruma. To bucmasto čudo bilo je neusporedivo bolje pa premda je po svemu bio kućno igralno računalo, nije ga bilo rijetkost vidjeti i u nekoj
firmi opremljenog dodatnim monitorom i eksternom disketom gdje netko marljivo u nj unosi obračun plaća, radi neki manji inventar ili nešto slično. Iako je tipkovnica bila napravljena da se po njoj tipka bome ugrađeni BASIC je bil smeće. Zapravo se sastojao od svega nekoliko uobičajenih funkcija i komandi, a sve korisno što se trebalo napraviti, radilo se direktno upisom koda i podataka u memoriju preko famoznih POKE komandi i pozivom iz ROM-a. BASIC listinzi za komodorca iz tog doba koji su bili popraćeni informatičkim časopisima i izgledali su kao ljubavna pisma koja međusobno izmjenjuju roboti. Sve u svemu par čitljivih deklaracija i ključnih riječi na početku i onda POKE ovo i POKE ono.
BASIC listinzi za bilo koje drugo računalo iz toga doba bili su shvatljivi i ako niste doma imali računalo za koje su bili objavljeni – Spectrum, Amstrad … što god vam padne na pamet, ali listinzi za komodorca ako uz sebe niste imali priručnik s njegovim ROM funkcijama – „špansko selo“. Prve godine kada je komodorac izašao, većina igara za njega bile su igre prebačene s Atarija i ne baš pretjerano impresivne. Međutim, već neke 83/84, došla je prava poplava igara pisanih baš za C64 koja je potakla dalju prodaju kompjutera. U jednom trenutku je C64 bio najprodavanije računalo u čitavoj kategoriji osobnih računala. Ideja Commodorea bila je da odmah izda kompletne tehničke specifikacije i mapu ROM-a za sve koje to zanima, za razliku od Atarija koji je specifikacije svog modela držao poslovnom tajnom koju su znali samo inženjeri pod ugovorom, kasnije je Atari odustao od toga upravo zbog toga što ih je C64 „gazio“ na tržištu.
C64 je bilo moguće proširivati preko cartridga, a imao je i namjenske konektore za igraće palice ili serijsku sabirnicu IEEE 488 preko koje se povezivao na eksterni flopi, disk i pisač. K tome, za razliku od Applea IIe koji mu je tada bio konkurent, ali dvostruko skuplji, C64 zapravo i nije trebalo previše proširivati jer je već imao izvrsnu grafiku za to doba, zvučni čip SID, maksimalno adresivih 64 kB za ugrađeni procesor, RF i AV sučelje prema TV-ima i monitorima.
Na žalost, usprkos odličnoj prodaji Commodore je propao 1994. – tvrtka je proglasila bankrot. Naime, tada su uobičajene audiokasete koje su u čitavoj Europi bile praktički standard za pohranu programa i podataka na 8-bitnim računalima već otišle u zaborav, jer se probio flopi, a koji su bili preskupi za tržišta i zamijenili su ih diskovni pogoni, ali Commodoreov flopi Commodore 1541 je na kraju sam koštao u proizvodnji više od samog računala na koje se spaja. I eto game overa. Usprkos nesretnom kraju Commodorea, radi se o superuspješnom računalu kojega je proizvodnja trajala punih 12 godina.

No vratimo se autima kako sam i počela jer pišem neki rad na temu crnih kutija pa sam prenijela misli i na bloga a i Darko veli da nisam dugo pisala pa etogac da lupim dvije mušice (BUG) ručicom u nadi da će vas tema ipak malo zanimati ali ako i ne bum preživjela. 

Naime od ove godine (baš sada u srpnju) svi ganc novi automobili dolaze s novim obavezama i standardima. Jedan od njih je crna kutija (ko ona u avionima). Zove se EDR (Event Data Recorder) i namjena je da bilježi podatke koji se spremaju i koriste se nakon nesreće. Podaci koje EDR bilježi i pohranjuje su brzina, kočenje, položaj i nagib automobila na cesti te kako reagiraju ugrađeni sigurnosni sustavi. Cilj te tzv. crne kutije je da pomogne određivanju uzroka nesreće te da pomogne razjasniti pitanje krivnje ali će pomoći i inženjerima kako bi novi automobili bili još sigurniji jer kutija dokumentira sve što se događa s automobilom u sudaru.

Druga stvar koja će biti obavezna tzv. inteligentni asistent za brzinu. Riječ je o sustavu koji čita znakove ograničenja brzine i vozača putem vizualnog i zvučnog signala upozorava kad prekorači brzinu. Sustav ćemo ipak moći isključiti, no svaki puta kad startamo auto, on će se prkosno ponovno aktivan. Također će svi novi modeli morati imati i asistente u vožnji. Mnogi automobili ih već sada serijski imaju i u najnižim paketima modela, no kako svi još vozimo kramu zgodno je napomenuti.

Riječ je o sljedećim sigurnosnim dodacima: svjetlosni signali i sustav pomoći koji se aktiviraju prilikom naglog kočenja, sustav za pomoć pri vožnji unatrag, upozorenje za napuštanje voznog traka, sustav upozorenja na budnost vozača i pripremu za ugradnju imobilizatora u slučaju vožnje pod utjecajem alkohola.

Daklem ide nova tehnologija vozila koja će precizirati ljudsku i tehnološku grešku.

Ako ti nije ušlo odi u lokalnu birtiju, uvati konobaricu za guz i naruči ladnu pivu! Pusti i Tome Zdravkovića song emol. Budi svoj.

Što velite jeste li mi pametniji ili ide druga ladna piva!? Ili sam vas samo zamislila!? 

 

Related Post

One Reply to “Što velite jeste li mi pametniji ili ide druga hladna piva!?”

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)