Gdje god da se okreneš po tim društvenim mrežama vidiš očajne žene kako vrište da više nema pravih muškaraca s kojima mogu ostvariti svoj san o savršenoj ljubavi. Svi su nekak falični.

Vidiš i muškarce koji su toliko povrijeđeni da se pomalo i boje žena i fale svoju mamu i baku a proklinju ženski rod ili sline po nekoj klinkici (koja ima sada već može biti kći), a koja ima skladne gabarite tjelesa, koje mogu samo listati ili skrolati.

Ja velim da ima, i pravih muškaraca i pravih žena.

Isto tako velim da se treba pogledat u špigl i vidjeti što je to za tebe. Smanjiti kriterije ili ih povećati. Ali znati što je za tebe. Bez bakica, djedica, šakica i macica.

I tako to krene, kada tijekom lijepog, sunčanog popodneva stojim pred izlogom knjižare i diskretno poželim da ga razbijem glavom kad vidim naslove popularnih lifecouchera ili nekih zenovskih besmislica koje su pokradene iz psihologije a opet iskrivljene, a tako čitljive.

I tada pomislim na bucmastog Budu koji je više razmišljal kak pojest nešto nego poj… ali uglavnom ispod knjigica samopomoći krije se mudrolije tipa “Kako da se sretno udate i beskrupulozno i brutalno iskoristite niže biće pod nazivom muškarac, do posljednjeg kromosoma.”

U ovakvom štivu riječ “zavođenje” znaci obmanjivanje i manipulaciju kao  pozitivnu konotaciju srodnih duša koje moraju proći egzodus da bi se smirile i našle u zagrljaju. Orgazmi su jedino okej u tim knjigicama, ali je i mahnita kupovina obuće i drugih stvari neusporedivo bliža suštinskom smislu života nego išta.

Neš ti maslačka na Tibetu kojeg je i Buda pojel dok je čekao ručak.

Da, ja sam žena, i za razliku od muškaraca znam u čemu je tajna:  većina muškaraca u principu ima samo dva poriva – glad i želju za sexom.

Posao je većinom nešto što rade jer moraju, moraju da bi plaćali režije i životarili i nikad nije ono što su stvarno željeli. Jer niti su James Bondovi, niti manageri u prestižnim firmama, jer im se ili nije učilo ili nemaju zlatnu žicu koja će ih nahranit i pomoći kada zakruli.

Dakle vadit će se da imaju životnu školu i da uživaju u malim stvarima a u sebi proklinjat „što nisam grijal tu klupu i slušal babu kad je htjela prodat gorice da bude nešto od mene“.

Zato, ako vidite muškarca koji u tom trenutku nema erekciju, napravite mu bar sendvič i ponesite neku pivu.

Žene s druge strane, stvorene su da budu voljene, mažene i pažene, shvaćene i poštovane! Ehhh …

Kad maštaju o sretnoj ljubavi, žene pretežno maštaju o prostranom stanu ili kući s kuhinjom u pastelnim tonovima, o novijem autiću, mirisu cvijeća, o bezbrižnosti, dakako vodeći računa o jednom do dva potomka koja će zadovoljiti smisao žene i moći pogledati rodbini u oči i reći da izvršila sam misiju i jbte se sa biološkim satom.

A onda kada se nepopravljivo kasno, njihova slika sretne ljubavi izoštri na muškarca, one tu vide zaštitnika, bezuvjetnog  prijatelja, pouzdanog dobrog frajera koji rješava sve probleme i uopće ih ne opterećuje,  već ih samo tretira kao princeze ili kraljice. Iako su sve princeze nevine, a sve kraljice imaju neku nejač o kojoj se brinu, stvar je ipak igre riječi za ženu, majku, kraljicu a ne bižuteriju.   

IQ, veličina penisa, tjelesna građa i opće obrazovanje su im nebitni, iako pravog muškarca čine kultura, visoka inteligencija, poduzetnost i inicijativa, a i sklonost ženi kao jedinki ne ženama (množini, već jednini). Jer muško srce nije kao autobus i nema 50 mjesta.

Postoje i one žene koje gledaju turske serije i maštaju o sretnoj ljubavi. I samo im još fali taj dobar frajer koji će ih maziti, paziti, grliti i štiti. E pa drage moje zajeb,  muškarac će vas uvijek maziti, paziti, češkati i brinuti o vama, ali tek onda kada krene da vas onako muški ubija od sexa, dakako uz pretpostavku da se ne pretvarate nego da i uživate i da vas ne boli glava. I da, put do muškog srca ne vodi preko stomaka. Autoput je nešto niže, ispod stomaka. Rijetko koji će se odreći seksualnog nagona, a često će to potražiti van doma ako to nema doma. A za što će te kriviti dronfulju koja je podlegla a ne “jadnog uskraćenog muškića”. 

Što se tiče zaštitničke figure: kao prvo, osoba koja je nesposobna da se čuva sama je potrebna samo nekom ko sebi hoće nešto dokazati. Nesposobnost brige o sebi je hendikep ravan teškom invaliditetu. Naravno da će muškarac brinuti o ženi ali je ipak najbolje da ona bude zdrava, prava i zrela osoba koja bi po svim parametrima trebala da zna da se brine sama o sebi. A i postavlja se pitanje tko uopće može biti zaštitnik? Jeste li upoznali nekog ko je otporan na metak? Nož? Nekoga ko ima garanciju od Boga da će uvijek imati posao, novac, zdravlje, snagu,  ljepotu, samopouzdanje i uvijek odlično raspoloženje? Da neće dobiti alchajmera? Moždani? Opet stativa! Dok ovo pišem gledam famozni Hajduk kak rastura Rijeku pa me onak ponijelo. Čestitam Hajduku!

A to zaštitništvo je najčešće opravdanje za onaj vrlo čest i užasavajući prizor, lijepe, mlade djevojke koja se umilno grli s tipom koji bi, da je pravde, mogao se zaposli samo kao junetina u mesnici ili smežurali starac koji je ko suha šljiva za boju rakije. Ne, to nije ljubav, to je posao, a posao je plaćen imao ti želuca ili ne. Kad vidim takav par imam utisak da se Bog povremeno baš dobro zajebava.

Sise daju portretu seksualnu konotaciju. Međutim, treba znati jednu stvar:  sise su za muškarca statusni simbol. Da, on ih voli. Voli ih kao što voli dobar auto ili sat, no pitanje je jel si to može priuštiti što izgledom, što statusom, što stilom. Neki će reći “meni to sve ne treba”, pa i ne treba ali neka i oni onda prestanu srati i nađu neku djevu sa polja zelenih kak pjeva Joksimović, a ne skrolati objave svojih frendeka sa fejsare i otrčati u WC.

Nemati do 40’te je okej jer se do tada stječe, uči, radi na sebi, a poslije 40’te, e brale moj ta tvoja životna škola je sam za ovce čuvati i disati ko zelen bor u prirodi. Ali ako te to veseli, Bože moj. 

Ono što se iskreno, tajno i pomalo nastrano je da voli on i guzu. Ona je ključ ženske privlačnosti (a sada i muške, digresija: bumo o homoseksualnosti ipak drugi put).

Durite se vi koliko hoćete, ali pravi muškarci su tu.

Puše, nekad pomalo popiju, vole, diže im se, smiju se, i imaju odličan smisao za humor i dobar provod. Jedini problem je sto su oni zainteresirani za prave žene.

Oni su tu i čekaju da konačno odlučite da budete žene. 

Žene koje traže sve ono što vi ne tražite: veliki IQ, veliko još nešto, Aleksandrijsku biblioteku u glavi, čeličnu volju i sposobnost da ustanu svaki put kad padnu, ma koliko izubijani i blatnjavi bili.

Prva ljubav nije tolerancija i koegzistencija u kojoj nitko nikad ne smije povrijediti. Prava ljubav nije ni svjetski putnik na krstarenju prekooceanskim brodom,  ona je jedinstvena, jednostavna, ona voli  trčati  gola po kiši i piše glupave stihove, i rezervirana je samo za vas. Etogac.