Zašto je u tuđem vrtu trava uvijek zelenija?

Zar se danas sve vrti oko toga?

Otkad postojimo, Adam i Eva, zmija i jabuka, postoji nevjerojatna potreba zanimanja za tuđe živote i ono zabranjeno. Razvojem modernih tehnologija ulazak u tuđe živote postao je svakodnevica, bez ulaganja velikih napora. Dovoljno je udobno zaleći na trosjed uzeti lap ili mobitel u ruke i krenuti s pretraživanjem profila, grupa i chatova.

Ne rijetko na poslu, u kafiću razmjenjujemo informacije o drugima, koje nisu vezane uz posao, nego uz nečiji izgled, ponašanje, tko pripada kojemu »klanu«, tko je s kim u vezi, a tko upravo prolazi težak i mučan razvod braka ili bolest. Znatiželja i bavljenje drugima ne mora nužno biti loša jer tako osoba uči kako drugi ljudi funkcioniraju, kako se ponašaju u stresnim i nepovoljnim situacijama, kako pronalaze izlaske iz krize. Ljudske priče mogu emocionalno dotaknuti čovjeka i potaknuti ga na razmišljanje i empatiju. S druge strane, zanimanje za tuđe živote omogućuje usporedbu vlastitoga života s tuđim i procjenu koliko je tko uspješan odnosno neuspješan.

Često koristim društvene mreže za analize svojih projekata, iskreno s njima popunjavam praznine jer nemam dovoljno iskustva i moram priznati da sam uvijek onak iznenađena ljudima i njihovim ponašanjem. Ono što meni nije važno je koliko se tko bavi drugim ljudima, ono što mi je važno  način na koji se to radi. Znam! Nisam jasna. Razlika je velika između davanja savjeta i komentiranje nečijega života i ponašanja, a to povlači osudu i iznošenje vlastitog mišljenja i stajališta kao da je riječ o univerzum istinama, a da se ne propituje je li vlastito stajalište ispravno. Zgodno i daje toliko muljaže o predmetnoj osobi.

Osuda i neprimjerena kritika često u sebi krije potrebu da osoba uzdigne samu sebe, da vlastiti život, vlastite odluke proglasi ispravnijima i moralnijima od drugih i potrebu da se osoba prikaže kao netko tko se s lakoćom nosi sa svim životnim izazovima, da se prikaže kao netko tko ima savršen život, pri čemu se tuđe pogrješke vide kao slabosti koje drugu osobu čine manje vrijednom. Komplicirano!? Ma nije … čitaj dalje

Neprestano bavljenje tuđim životom odražava pasivan stav prema svom životu i nedostatak želje da se osoba razvija i raste, da napreduje i da gradi vlastite interese, želje i potrebe.

Danas čovjek živi okružen predrasudama, svojim i tuđim, živi u svijetu osuđivanja, kritiziranja, traženja tuđih nedostataka, pogrješaka. Tuđim životima bave se oni ljudi koji životare i koji se sa sjetom prisjećaju svoji propuštenih prilika.

Ogovaranje se najčešće temelji na manjkavosti informacija u nekoj priči i odraz je površnosti, na pelcanju materijala na ono što je viđeno ili došao info s treće strane.  Ljudi često osuđuju ne pitajući se bi li oni sami mogli izići na kraj s pola onoga kroz što prolazi osoba koju osuđuju. Uvijek postoji razlog zašto tko nešto radi i zašto je postao ono što jest. Ništa baš nije slučajno.

Zabadanje nosa u tuđe života jest i potreba za »dramaturgijom«. Manjak zanimljivosti u vlastitim životima ljudi često nadomještaju tražeći ih u tuđim životima; višak tjeskobe smanjuju ogovaranjem, šireći isprazne tračeve, osuđujući postupke drugih, a sve u cilju smanjenja osobne unutarnje napetosti.

Svatko bi se trebao zapitati kako bi želio da izgleda njegov život, ali uistinu njegov, a ne onakav kakav tko očekuje od njega. Zasigurno je lakše živjeti život obogaćen konformizmom, plivanjem nizvodno, bivajući samo »dio mase« i kolektivne svijesti. No je li to uistinu život ili puko životarenje i zavaravanje same osobe da želi upravo takav život? Živjeti život prema vlastitim mjerilima svakako je izazov i trnovit put, ali jedini put koji će zasigurno dovesti do osjećaja zadovoljstva i istinske ispunjenosti. Mali ljudi govore o drugim ljudima, a veliki o idejama. Opterećenost tuđim životima, stalno natjecanje i uspoređivanje u intenzitetu sreće, nije smisao života, nego suprotno, gubljenje života.

Poučak o tri sita. Jednoga dana neki je čovjek rekao Sokratu: »Znaš li što sam čuo o tvom prijatelju?«
»Prije nego što mi ispričaš, volio bih da prođeš jedan test. Jesi li to što mi želiš reći prosijao kroz tri sita?« – upita ga Sokrat.
»Tri sita?« – upita čovjek.
»Da« – odgovori Sokrat. – Prije nego što ispričaš neke stvari o drugome, dobro je da uzmeš malo vremena i prosijaš ono što želiš reći. To nazivam testom od tri sita. Prvo je sito Istine. Jesi li provjerio je li istina ono što mi želiš ispričati?«
»Ne, pa i nisam. Nisam vidio, samo sam čuo kako pričaju.«
»Dobro! Ne znaš je li to Istina« – zaključi Sokrat. – »Probajmo ponovno: pokušajmo prosijati drukčije, sada ćemo uzeti sito Dobrote. Ono što mi želiš ispričati o prijatelju, je li to nešto Dobro?«
»Ne, upravo suprotno! Čuo sam kako se tvoj prijatelj loše ponio.«
»Dakle« – nastavi Sokrat – »želiš mi ispričati loše stvari o prijatelju, a nisi siguran jesu li istinite. To i nije baš ohrabrujuće! No još uvijek možeš proći test jer je ostalo još sito Koristi.«
»Je li korisno da mi ispričaš to što je moj prijatelj uradio?«
»Korisno? Pa i nije, ne vjerujem da bi ti to moglo koristiti.«
»Dakle« – zaključi Sokrat – »ono što mi želiš ispričati nije Istina, ni Dobro, ni Korisno, pa zašto bi mi to onda pričao? Ne želim ništa znati od onoga što si mi želio ispričati, a i tebi će biti bolje da sve to zaboraviš.«

A ovaj mu je htio prenijeti da je čuo da ga žena vara 🙂 

Related Post

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *