Sve je počelo jedne obične školske srijede sedamdesetih. Dok su moji vršnjaci iz trećeg razreda vjerojatno razmišljali o velikom odmoru, ja sam u kabinetu glazbenog, kao pod hipnozom, pratila onaj neumoljivi, ponavljajući ritam Ravelova „Bolera“.

Kada je učitelj upitao što se to u skladbi mijenja dok ritam ostaje isti, moja je ruka bila jedina u zraku.

„Gospodine, samo se instrumenti slažu jedan na drugi i sve postaje glasnije, moćnije…“

Doma se disalo uz profinjenu klasiku, ali su kroz prozore ulazili zvuci jazza i soula. The Platters pjevali su samo za nas („Only You“), Ella Fitzgerald činila je da ljeto i mjesec izgledaju nestvarno, dok je Nat King Cole svojim nezaboravnim glasom obećavao da će sve biti u redu.

A onda su sedamdesete odlučile obući šljokice i uskočiti u trapezice! Afro frizure postajale su sve veće, a energija nezaustavljiva. Disco groznica protresla nas je uz Bee Gees i njihovu emociju, dok su nas Boney M i Earth, Wind & Fire tjerali da plešemo dok nas noge ne zabole. Bio je to onaj čisti, nepatvoreni „funky“ osmijeh na licu.

Srednja škola donijela je revoluciju u džepu – Walkman. Uz miris svježeg broja časopisa „Bravo“ gradila sam svoj svijet. Dok su se na kazetama vrtjeli Culture Club i Duran Duran, ja sam sa spužvastim slušalicama na ušima bježala u neki svoj, moderniji film. Bilo je to vrijeme Cyndi Lauper i djevojaka koje se samo žele zabaviti, ali i profinjene Sade koja nam je šaputala da je ljubav ponekad zločin.

Prava se magija, ipak, dogodila na prijelazu u devedesete. Od The Smiths, koji su razumjeli našu melankoliju, do Erasurea, koji nas je vraćao u ritam, moj glazbeni krug zatvara se tamo gdje je i počeo – u savršenoj emociji. Dok su zagrebački klubovi poput Jabuke, Gjure i Saloona pulsirali uz New Order i The Cure, pronašla sam svoju najdublju vezu – Depeche Mode.

Postojala je neka tajna nit između mene i njihovih mračnih, a opet tako toplih sintesajzera. I danas, dok trčim nasipom ili se vozim prema moru, oni su tu. Uz čašu dobrog vina, album Black Celebration zvuči jednako svježe kao i ’86.

A ako me danas pitate što slušam „na repeat“ dok gledam u svijet, to je topli zagrljaj Marvina Gayea u remixu Claesa Rosena. Jer da je ovaj svijet moj… zvučao bi točno ovako.

Playlista

Soul i klasika emocije

• The Platters – Only You
• Ella Fitzgerald – Summertime, Blue Moon
• Nat King Cole – Smile, Unforgettable
• The Temptations – My Girl

Disco groznica

• The Real Thing – You to Me Are Everything
• Bee Gees – How Deep Is Your Love
• Hot Chocolate – You Sexy Thing
• Sylvester – You Make Me Feel (Mighty Real), Do You Wanna Funk
• Sister Sledge – We Are Family
• Boney M – Daddy Cool
• Earth, Wind & Fire – September
• Kool & The Gang – Fresh

Srednja škola i Walkman era

• Kajagoogoo – Too Shy
• Culture Club – Do You Really Want to Hurt Me
• Cyndi Lauper – Girls Just Want to Have Fun
• Madonna – Holiday, Into the Groove
• Dead or Alive – You Spin Me Round
• Duran Duran – Save a Prayer
• Spandau Ballet – True
• Johnny Hates Jazz – Turn Back the Clock
• Sade – Is It a Crime

Kasne osamdesete i rane devedesete

• Yazoo – Don’t Go, Only You, Situation
• The Human League – Human, Don’t You Want Me
• OMD – If You Leave
• Erasure – A Little Respect, Love to Hate You
• New Order – Blue Monday
• Soft Cell – Tainted Love
• Bronski Beat – Smalltown Boy
• Morrissey – Suedehead
• The Smiths – How Soon Is Now, Heaven Knows I’m Miserable Now
• The Cure – Just Like Heaven
• Joy Division – Love Will Tear Us Apart
• Depeche Mode – Somebody, Never Let Me Down Again, Shake the Disease, A Question of Lust, In Your Room, Here Is the House

Završni ton

Marvin Gaye – If This World Were Mine (Claes Rosen Remix)