“Opet ta diskriminacija i kad nas spaljuju na lomači!”, veli meni frendica Maja. Mislim si, pa fakat, kroz povijest, čak i u vrijeme najgorih progona, Crkva je često škicnula kroz prste muškarcima koji bi, prema tadašnjim propisima bili itekako „zreli“ za lomaču (recimo Nostradamus, Paracelsus), a vješto napadala ženice kojima je jedini grijeh poznavanje ljekovitih biljčica po šumarku i livadi i/ili su bile predmet neke želje ili ljubomore.
Politički korektna odgovaram frendici: “Stara, tehnički, Crkva nije spalila ni jednu osobu, jer se radi o sukobu interesa, kužiš ono “od začeća do prirodne smrti”, život se štiti ne ubija. Međutoa, gigantske misli Crkve su smislile manipulaciju i to na način: osuđenu vješticu su predali institucijama – feudalcu ili ti zemaljskoj narodnoj vlasti koja ju je osudila.”
Kaže Maja: “zgodna seljanka „nije dala“ i eto vještice, još ak je ubrala koju travu game over.” Smijem se i velim: “pa zar to nije normalno uvijek je do sexa i spolnih organa bilo i biti će.” No nastavljam “i muška impotencija ti je odigrali ulogu.” Smijemo se i naručujemo Pelinkovac uz prazne šalice kave. Sjedimo na Tuškancu i uživamo u jesenskom suncu. A tek kasnije ću shvatiti da su ovdje dovodili nesretne žene i spaljivali.
Crkvena opsjednutosti seksom je opća poznata i čita se među redovima, doduše ima jedan dekret iz 11. stoljeća, koji je uvršten u zbirku crkvenog prava koji je mahom posvećen impotenciji, a koja je opet dostatna za razvrgnuće braka, i (pazi ovo) dokaz je da je muška nemoć posljedica čaranja. Dakle ako se nije mogao seksati sa svojom ženom, a mogao je s drugom, to je jasan dokaz da je upal u kolo vještica. Bračna (ne)konzumacija je i danas razlog da Vatikan da rastavu crkvenog braka.
Doduše priča postaje složenija kad je puko trač da su demoni i anđeli bestjelesni, ali su mogli drmnut koje tijelo i orgijat sa ljudekima. Pa su tako vještice morale priznavati i spolni odnos sa đavlom. Tako da po filmovima ispada da se uvijek đavo istjeruje iz žene a utjeruje … uf bum stala jer je i meni sada degutantno.
I eto vraga, skok na skok. Sada imamo i Ugovor. Ugovor s vragom nije sklopio samo Faust ili pak vještice koje su s vragom općile, ugovor se sklapa svakako i tajni i ortački i svašta nešto, kako kome zagrabiš (Mando). Tako na ugovor sa đavlom pristaje i onaj tko čita horoskope, kuca o drvo da ne urekne, pljuje crnu mačku, trenira jogu …
Dođem doma, krenem pisati, malo surfam, Anđelko vrti (Radio Crash) predstavljanje novog albuma i taj ping pong bonus baš me asocira na vještice. Pišem ovo i surfam i naletim na ovo: Vukelić, Deniver: Svjetovna suđenja i progoni zbog čarobnjaštva i hereze te progoni vještica u Zagrebu i okolici tijekom ranog novog vijeka, Diplomski rad. Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009. Otvorim pivu Grička Vještica, zapalim cigaretu (Jet) i idemo dalje:
Vještice su optuživane za štošta, između ostalog za korištenje crne magije, bacanje uroka, jedenje ljudskog mesa, davanje ljubavnih napitaka, začaravanje tuđih muževa, bile su krive za nerodicu, vremenske nepogode, uništavale su stoku, bile su vražje ljubavnice.
Vjerovalo se da je žensko tijelo predstavnik grijeha i nečistoće.
No idemo na Hrvatsku. Progone vještica uglavnom vežemo za Zagreb (Gradec i Kaptol).
Ne kužim zakaj ne u ostatku Hrvatske? Vrtim stranice i evo odgovora. Dalmacija i gotovo cijela Istra pripadale su Veneciji koja prema vješticama nije bila toliko stroga, za Dubrovačku Republiku vještice su spadale u narodna vračanja koja ju nisu previše zanimala, dok dio teritorija pod turskom vlašću nije poznavao takve progone (oni su nabijali na kolac bez obzira na čaranje i insinuacije). No ima i još nešto, kako se vješticama sudilo bilo je zapisa sa suđenja pogotovo pedantna austrougarska, u ostalim krajevima nije im se dalo pisati ili se nije znalo. Tko će ga znati koga je pojel mrak, a kome je suđeno, mada je ishod isti, mislim na žene koje su nekome stale na put.
Prvi slučaj u Zagrebu (1360.), suđenje Alici i Margareti, uz kaznu opomene da ne smiju ponoviti svoje vještičje zločine. U suprotnom će biti kažnjene bez suda i obrane. On su se, baš kao i sljedeća vještica Dragica dvije godine kasnije, mogle osloboditi optužbe tako što će se za njih zauzeti porotnici koji će prisegnuti o njihovoj čestitosti. I eto i zastare. Ovo je dobro prošlo ali ide kulminacija …
Istraga ili tortura kreće početkom 17. stoljeća. Spaljivanja počinju sa knjigom Malleus Maleficarum, dominikanaca i inkvizitora Henrika Institorisa i Jakoba Sprengera (ili Malj koji ubija vještice). Knjiga služi kao smjernica kroz proces suđenja hereticima i lovu na vještice. Međutim, djelo je osobito posvećeno progonu vještica i predstavlja mizoginijsku analogiju filozofskih tekstova ikad napisanih o ženama. (E to što pročitah ne znam dal da se smijem ili plačem ali autor zbilja nije bio svoj i mater ga nije dojila.) Heretikom se smatrao svatko tko zastupa drugačiji stav od Svetog Pisma, a inkvizitori su posebnu pažnju obraćali na one za koje su sumnjali da se bave čarobnjaštvom. Knjiga je podijeljena na tri dijela. U prvom dijelu saznajemo sve općenito o čarobnjaštvu i kako se dolazi do njega. Također, tu se nastoji objasnit zašto Vrag najviše napada baš ženu. U drugom dijelu rasprava obrazlaže vještičarenje, te opisuje način na koji se sklapa ugovor s Vragom. Treći dio donosi najmračniju priču. Tu se javlja i praktični dio gdje su jasno opisani postupci mučenja žena za koje se vjerovalo da su vještice te metode inkvizitora i suca pri ispitivanju vještica. Etogac.
Prvo spaljivanje (ako sam dobro skužila) je Ursula, kćer postolara Luke, koja je tužena zbog razbijanja bračne sreće svog brata (magijom). Na mjestu današnjeg kina Tuškanac tam gde sam strusila Pelinkovac i kavu sa frendicom Majom, nalazilo se mjesto (Središče ili Zvedišče) za spaljivanje vještica. I neki slijed bi išao ovako:
Kata Kozjak, priznala je tako da je na okupljanju vještica, pojela vlastita muža i još zdelala tuču, Kata Dolenec priznala je, da je vragu jednom dala kokoš, drugi put pijevca, a za Božić prase, Kata Tinodi, mučena čak tri puta, priznala je da su je “copernice” u vihoru odnijele na Medvednicu.
Margaretu Kuljank je prokazala ranije osuđena vještica. Ona je izjavila kako vještičja družba ima svoju hijerarhiju – tu su kapetanice, zastavnik, vojvotkinje, čak i kuharica. Ova žena je najokrutnije mučena, a zbog njenog priznanja je 28 drugih žena (vještica), poslano u smrt. Matija Celić, vještičji kapetan, oslobođen je optužbi, baš kao i Barbara Cvetković. Baru Petrušu sin je prijavio da ga je učinila bolesnim nakon što joj je ukrao novac, mučena je a priznala je da je radila tuču od zemlje iz krtičnjaka.
Zadnja hrvatska “vještica” bila je Magda Logomer zvana Herucina porijeklom iz Križevaca, protiv koje je (1757.) podignuta optužnica. Magda se bavila travarstvom i prema sudskim spisima, bila nagla i prgava. Optužena je da je uzrokovala smrt nekoliko osoba svojim travama i da pretvara u muhu. Magda je imala “sreće” da je sve došlo do carice Marije Terezije, koja je tražila da njezin slučaj prouči njena ekipa na dvoru. Manda je pozvana u Beč, tamo oslobođena te se pod posebnom zaštitom vratila u Križevce. Njezin slučaja je iskopala i Marija Jurić Zagorka koja ga je iskoristila za inspiraciju u knjizi.
I kaj da kažem za kraj! Vjerovanja u vještice uznemirujuća su i žalosna. Koliko smo samo puta čuli da je netko „coprnica“ i da moramo paziti da nas ne zacopra? Ima raznih primjera praznovjerja koja su naša svakodnevnica. Bake koje nam govore da jedna čarapa mora biti naopako obučena da nas nitko ne može zacoprati ili pak susjedi koji nam pričaju kako su čuli sovu pa to znači da će netko umrijeti. Postoje gatare koje gataju iz graha, iz kave ili iz karata. Jedino što se razlikuje je vrijeme i način razmišljanja ljudi. Više se na to ne gleda kao na pakt s vragom, već kao na bezazlene sitnice koje ispunjavaju određene ljude koji imaju mašte.
Zagreb opet poseban, ima i Gričku Vješticu i nas obične vještice i dragona koji pajki od Kašine do Markove Crvke i pun je starih dobrih priča. Etogac nije običan blog i moje puko razmišljanje nego i malo surfanja i čitanja diplomskih radova na netu.
