Mi, ljudeki smo čudni. Možemo biti ogorčeni, nesretni ali i čudesni i posebni … možemo i voljeti i mrziti ali i biti ravnodušni.

Ljudeki, koji nemaju neki „svoj“ život. Bave se tuđim brigama, problemima, djecom, seksom, poslom, putovanjima i naravno, popuju bez kraja i konca.

Društvene mreže, blogovi, forumi, grupe pa još ako se ne moraš potpisati pravim imenom i prezimenom, jbte pa to je jedino mjesto gdje pomisliš “mene netko čuje ili sluša, sad bum ja rekel svoje”. Ja sam važni, glasni i pravedni, a skriveni krinkom izmišljenog „nicka“…

Super su mi i oni koji tvrde kako su moderni. Kako imaju široke poglede na svijet, život, ljude i osjećaje. Koji tumače da smo energija i da smo tu u prolazu i da treba uživati a kriju i/ili brišu poruke i pozive na mobu od žena, muževa, mama, tata i sl.

Što je sa onima koji nemaju muda da žive život, već prepričavaju tuđi i „isusebože ukazuju koliko smo krvavi ispod kože“ …

Pitanje je što muškarci žele a što žene!?

E sada … muškarac zamišlja kako bi htio uspješnu ženu, ono „pičku“ u visokim petama, strogu šeficu, menadžericu, direktoricu, ali bi istovremeno htio pralju, kuharicu i spremačicu koja će ga gledati kao malog Boga…

Žena zamišlja kakvog mačo tipa koji će je konačno znati ukrotiti, nju tako divlju, pružiti joj čudesan, instagramski život, pa ga na kraju definira slabićem, ili „pičkicom“, ili univerzalno, nazivom da je obična kretenčina.

Pa se ti sad snađi…

A zaboravljamo koliko je život jednostavan i koliko je zapravo kratak i koliko ga trošimo na nevažne stvari, na stvaranje slika, na scenarije i glumu, na postove okačene na društvenim mrežama gdje se samo zbrajaju lajkovi!

Pa još nam je mama rekla dok smo pampersice nosili ako nisi sretan sam sa sobom, nećeš biti ni drugima. Nema tog lajka koji će bilo kome pomoći osjećati se bolje hum ili se varam !?

Ne postoji mačo muškarac telepatskih sposobnosti koji će znati napraviti princezu ili „drolju“, ovisno o potrebi. Ne postoji niti žena koja će shvaćati apsolutno sve „krize srednjih godina“. Ne postoji nitko tko će tolerirati ispade iz nečije teške, gorke, neshvaćene prošlosti koja se izvlači svakih 5 minuta, po potrebi, kao opravdanje ljubomore, jada, nemoći u pokušaju bijega od stvarnosti.

Živiš sad. Ne jučer. Ne sutra. Živiš sad, ovoga momenta.

Zato, manite se ćorava posla i mislite pozitivno… Skinite maske! Cijepite se i krenite među ljude, ali #budite odgovorni.  Ne budite u kategoriji mrzitelj/molitelj! To je najgora kategorija! Živite život ne promatrajte tuđi.

I upalite Radio Crash vrijedimo više nego vaši kavzi profili iz skrivenog nicka.