Nitko ne starta s istog mjesta, na isti način, ni u istoj kondiciji. Svatko ima svoje izazove i na njih reagira drugačije, sve je to cušpajz od prethodnih iskustva, budućih želja i trenutnog stanju uma i duha. Nismo isti i imamo različite želje i planove, a i različite mogućnosti i sposobnosti.

Glupo je da ja zavidim tebi ili da ti zavidiš meni na onome što smo postigli kad ja nikada ne mogu znati kako je to zapravo biti u tvojoj koži niti ti možeš znati bi li ti moja postignuća ikada pružila isto zadovoljstvo.

Tu su i društvene mreže. Zahvaljujući istima, svatko danas ima priliku u virtualnom prostoru graditi identitete koji ne moraju imati nikakve veze sa stvarnošću.

Pomalo smo postali opsjednuti stvaranjem, objavljivanjem i promatranjem slika života kakav se zapravo ne živi. Pored pomno izdvojenih i profiltriranih ulomaka tuđih stvarnosti, naši nam se životi često znaju učiniti jadnima i nezanimljivima. Postajemo tako zavidni na tuđim životnim stilovima, poslovnim uspjesima, divnim ljubavnim vezama i prijateljstvima. Imamo potrebu nakon toga lažirati i svoju stvarnost pa se krug malih internetskih obmana nastavlja.

Zaboravljamo da se ni ljubavi, ni prijateljstva, ni uspjeh ne mjere brojem lajkova ni pozitivnih tuđih komentara.

Poanta? Svi smo tu sa svojim setom vještina i kvaliteta, svatko sa svojom zadaćom i svrhom. Trebamo ovome svijetu baš takvi kakvi jesmo. Besmisleno je stoga uspoređivati se s drugima i zavidjeti im na onome što su od života dobili kad sami posjedujemo upravo one alate koji su nam potrebni da u životu postignemo sve što istinski želimo.

Pretjerano bavljenje tuđim životima znak je nezadovoljstva vlastitim i manjka hrabrosti za suočavanje s postojećim problemima. Ono na čemu drugima zavidite govori dosta o onome što vas muči.