Žene su obično zavidne drugim ženama. Jesu li to materijalne stvari (cipele, auto, mobitel ili čak prostrani stan s velikim balkonom), ili su to što neka druga žena ima bolju karijeru, zgodnijeg partnera, vitkiju liniju, ili samo, mlađa je.
Međutim, ni to nije sve.
Žene mogu pokazivati toksične oblike ponašanja jer se ističu svojom različitošću, ambicioznošću ili suštinski na bilo koji način usmjeravaju pažnju na sebe. Tada se javlja strah ili zabrinutost, uzrokovani time što de facto “ne mogu kontrolirati” tu drugu ženu.
Jeste li imali zajebanu šeficu!? Zamislite samo direktoricu kompanije koja nijednoj od svojih kolegica ne dopušta da napreduju da je ne bi na neki način “zasjenile”, a posebice one koje imaju neke atribute razvijenije od njenih.
Kada pišem ovo mozak mi titla da valja spomenuti i negativan utjecaj društvenih mreža. Facebook, Instagram i ostale platforme praktički su “uzgajalište” loših emocija, a posebice ljubomore. Ruku na srce, kada “skenirate” postove na društvenim mrežama primijetit ćete da se u većini njih ljudi nastoje prikazati u najboljem svjetlu, kako ostvaruju svoje najveće poslovne uspjehe, nose svoje najskupocjenije stvari, te putuju na svoja najekskluzivnija putovanja i još su lijepe i njegovane. Društvene mreže imaju puno snažniji utjecaj na naše psihološko zdravlje i kvalitetu života nego što to mislimo. Unatoč tome što smo svjesni da je fotografija koju smo upravo ugledali na Instagramu prošla kroz 101 filter ili je rezultat je višeminutnog namještanja kamere, te sigurno uopće ne odgovara situaciji u stvarnosti, taj mali “demon” zvan ljubomora će u trenutku prostrujati našim tijelom.
Dakle, nikada nijedan muškarac neće pogledati jednu ženu, kao što je žena u stanju da pogleda ženu! Ma koliko te „prljavo“ pogledao neki obijesni muškarac, manje će boljeti od one „neka ti krava crkne kakva si“!
Ovog ljeta bila sam sudionik jedne lude scene, ponesena dobrom mjuzom dakako Radio Crasha i muškata zaplesala sam u svom novom crvenom badiću, uz opće zgražanje moje muške polovice i bešćutni komentar, pospremim stol i ostatke doručka. Uopće nisam primijetila znatiželjan pogled nepoznatog muškarca s broda. Tek kada je njegova gospođa počela histerizirati a dijete plakati, obratila sam pozornost. Prizor sljedeći, gospođa mojih godina vrlo korpulentne građe bijesno je vikala na svog supruga uz riječi: “Ma gdje gledaš seljačino jedna“. Budući da posjedujem pretjerani dar govora i “klikeri” mi relativni brzo rade, uz osmijeh sam joj odgovorila: „Draga moja gospođo, ja sam jedna žena, majka, kraljica, ja samo plešem i uživam na GO, ali sigurna sam kako bi Vama jako dobro došla jedna “Severina” noć na tom brodu. Gospođa je zašutjela, suprug upalio brodicu, dijete pobjeglo u kabinu, a meni je samo preostalo da pospremim stol od doručka. I tako sam od poštene žene u minuti postala pohotna zavodnica i žena laka morala, a sve to zbog crvenog bikinija, broda i Radia Crasha.
Ljudska površnost i ograničenost da na osnovu vanjskog izgleda steknemo dojam i sudimo nepoznatim ljudima nikada i nije jasna. Iskreno, sindrom “izbacila je sise sigurno nešto traži ili nosi mini suknju sigurno je …“ ili ihaa “sretna je, odmah je mrzimo”, nisam susrela nigdje osim u Lijepoj našoj, što i ima logike budući da smo mi Hrvatice jedne od najljepših žena na svijetu. I umjesto da se ohrabrujemo, uzdižemo i budemo lojalne jedna drugoj, mi sudimo, etiketiramo i prenosimo nezadovoljstvo. Bezveze. Kome smo što dužne ili samo volimo biti vučice jedna drugoj!?. 🅰️🅱️🅱️ 👽
