Zagrebački klubovi nekada

Ajmo malo o tim zagrebačkim klubovima gdje sam zalutala a potom i ponavljala lutanja. Iskreno mene starci i nisu puštali da izlazim, često su to bila iskradanja i/ili moljakanje nekih starijih rođaka da me vode, a onda kada sam konačno mogla punim krilima van, došle su devedesete i sve se pretvorio u neke važnije i ozbiljne stvari i svi smo odrasli preko noći. Ipak kao klinka izlazila sam nešto, pa eto idemo redom:

SALOON, Tuškanac. Klub je delal svaki dan, osim ponedjeljkom. Četvrtak je bio najomiljeniji dan za izlazak u SALOON jer su mnogi htjeli ”vidjeti” ili ”biti viđeni”. Curke su iz ormara izvlekle najbolje što imaju ili one ili kaj su mame sebi kupile u Trstu, a dečki sa mnogo entuzijazma pokušali šarmirali sav taj natapirani ženstveni svijet. Na plesnom podiju se od silne gužve nije moglo plesati. Čitava ta atmosfera, pa u skladu s tim i cijenama, izazivali su laganu vrtoglavicu i adrenalin lude moje generacije. Petkom je također bila poprilična gužva, naročito nakon ponoći, jer su se u to vrijeme počele puštati ploče domaćih bendova. To je redovito izazivalo opće narodno veselje uz ples, ciku i viku i zavijanje u sav glas. U subotu su se srednjoškolci, koji su se preko tjedna zabavljali u BIG BENU-u preselili u SALOON, a stariji su dolazili nakon 23 sata. …. i sad kad to pišem čudim se kako smo bili željni svega i koji nas je ritam nosio amo-vamo.

NEBODER, na samom Trgu, delal je petkom i subotom. Do ovog kluba na 14. katu stizalo se liftom a moglo se sresti brdo srednjoškolaca. Ovo je ipak bio klub „dotepenaca“ koji se nisu snalazili u Zagrebu, a poznat je bio malo starijim dečkima koji su dolazili upoznati neku mlađu curku – srednjoškolku. Petkom i subotom je ova poprilično velika dvorana bila dupkom puna i osim neizbježne disco glazbe, puštali su se i hitovi sa YU-scene jer, zna se, da to dotepence najviše veseli. Bila sam dva puta jer mi se svidjela lokacija ali naglasci su me ipak odbili od daljnjeg posjeta. “Mala oš decil kokakole nije mi lego”, kaj da velim snob sam.

TROPICANA, u sklopu Hotela Intercontinental, Kršnjavoga (ne znam broj), te je radio svakog dana od 21 do 03 sata. Tropicana vrlo elegantan ušminkan disco klub, egzotičnog interijera. Non-stop su se prikazivali razni video-programi i to uglavnom igrani filmovi (VHS je bio uff). Klub se držal fenomenalnog ozvučenja. Curke su samo subotom plaćale upad, cijene ulaznice su bile paprene za obične smrtnike. Tu su ipak išli stariji oko 4 banke. Bila dva puta ali ostao mi u dobrom sjećanju. Onak buržuj klub.

BIG BEN, Bogovićevoj 7, kako bilo da bilo, 13 do 16-godišnjaci ovdje su vodili glavnu riječ, što je pozitivno djelovalo i na cijenu ulaznice. Srijedom i četvrtkom komadi su mali slobodan upad, a to je rezultiralo velikom gužvom u tom prilično zamračenom prostoru. Često su se ovdje održavala i razna natjecanja kao npr. ”Natjecanje za najboljeg disco plesača”. Tu mi išla frendica pa onak prenosim, sramota me reći ali nisam kročila. U Big Benu se puštala i žešća glazba i fendeki su taj dio nazivali mjestom tzv. hašomana – “Hašomani u Big Benu, šminkeri u Saloon”. “Na gornjem katu tzv. hašomani, Black Sabbath i Zeppelini, u podrumu šminkeri  -denseri,  Donna Summer i funk“ i deca. Trebalo je i to vidjeti, no ko mi je kriv.

BREZOVICA, ”Dvorac Brezovica”, ”Breza” koji se nalazio oko 10 km od Zagreba je radio vikendom. U romantičnom ambijentu dvorca nalazio se istoimeni disco-klub. Sa zidova su blještala svjedočanstva prohujali vremena: štitovi, sablje i pištolji. Atmosfera je bila sasvim miroljubiva, sklapala su se nova poznanstva, puštali filmovi, spotovi.  Posluga je djelovala pomalo deplasirano i gotovo smešno jer su svi konobari nosili leptir mašne a konobarice borosane. Cijena su bile umjerena i mogel se spiti i gemištec u čaši sa nogicom. Bila bome tri puta, slavili ročkase one punoljetne.

MOŠA, (RANS Moša Pijade), petkom, subotom i nedjeljom. Ovdje su se sretale njuške starijih srednjoškolaca koji su iza sebe ostavili svoju ”BIG-BEN fazu”. Subotom su se puštali disco hitovi dok je nedjeljom bio dan za hard-rockera. Subotom je vladala najveća gužva. Radnim danima su se u dvorani održavali i razni koncerti te kazališne predstave. Bilo mi je onak štemerski pa sam i tu fazu prošla.

KSET, u Klubu studenata elektrotehnike organizirale su se, ovisno o danu, filmske, disco i plesne večeri, ili su predstavljali cjelokupni stvaralački radovi nekog benda (npr. Uriah Heep, Santana itd.). Četvrtkom i subotom je bio otvoren disko-klub, ali da bi se moglo ući, trebao bi imati iskaznicu KSETA-a. Neš ti muke, naprave ju istu noć ako ste mogli dokazati da studirate ili radite, dakle donesi indeks i olalala (za žene to nije vrijedilo). Petkom se plesalo ali  razni  društveno-plesni tečajevi ala samba, rumba, rock’n’roll itd. Kuriozitet je bio da se petak 13. ovdje tradicionalno proslavljao u stilu zoolooma. U dvorani za ples je bilo zabranjeno pušenje i nisu se točila alkoholna pića nego isključivo coca-cola, brdo sokiča ecetera i jeftilena. Gosti su bili uglavnom studenti raznih fakulteta – većinom budući elektrotehničari i strojari. Nisam bila al mi pričal buraz. Doduše ne kužim kaj je njemu tu bilo In ali okej. Prvi smo ušli u kultni Kulušić. Evo kako klub izgleda nakon 13 godina - Večernji.hr

KULUŠIĆ, Hrvojeva 6, utorkom, petkom, subotom i nedjeljom od 20 do 24 sata, a ostale dane prema programu. KULUŠIĆ nije bio disco-klub, već glazbena slušaonica iako vas nitko neće izbaciti ako i zaplešete. Uglavnom su se održavali koncerti, a petkom i predstave. Iz Večernjaka si mogao saznati što se trenutno nalazi na repertoaru. Prosječna starost publike ovisi o tome koja glazba svira: pop, rock, jazz, reggae…U jesen bi bio tradicionalni ”Jazz-Fair” festival koji je za ljubitelje jazza bio strašnoo veliki događaj jer su gostovali jazz-bendovi iz čitavog svijeta. A bilo mi blizu pa štaš kud svi tud i…  Prvi smo ušli u kultni Kulušić. Evo kako klub izgleda nakon 13 godina - Večernji.hr

JABUKA, Tuškanac, petkom i subotom, u danima kad je ovdje disco (disco u ovom slučaju treba shvatiti u širem smislu – jer se pušta glazbu Simple Mindsa, Talking Headsa kao i stari hitovi). Publika je bila vrlo raznolika, što se tiče načina oblačenja i starosti (od 15 do 30-godišnjaka). Četvrtkom, kada su se uglavnom puštali hitovi YU bendova. Nedjeljom se isključivo puštala glazba 50-ih, 60-ih i 70-ih, što je privuklo posjetitelje nešto starije. Srijeda je bila rezervirana za punkere većinom srednjoškolaca. Omladinski klub Jabuka nije bio zaboravio ni najmlađe jer su se subotom prije podne održavale lutkarske predstave a poslije podne disco za osmoškolce. Srijedom su se ponekad održavali koncerti poznatih YU grupa uz savjet ako ste željeli prisustvovati jednom od tih koncerata, bilo bi preporučljivo da ste se prije opskrbili čvrstim pancericama, inače … Klub Jabuka: Gradu ne dugujemo ni kune, 'rođake' držite podalje od nas - tportal

LAPIDARIJ, Jezuitski trg, radio je svakog dana od 20 do 01 sata, četvrtkom, petkom i subotom do 02 sata. Klub zvan ”LAP”, nalazio se na Gornjem gradu u jednom od prastarih gornjogradskih podruma. Fenomenalni interijer pun katakombi baš mi je bil iber. U tom prostoru bilo je ponuđeno više raznih sadržaja: jazz, sari hitovi iz 50-ih, 60-ih i 70-ih godina, a također i novijeg tog doba, osim toga nastupali su većinom mladi i neafirmirani bendovi. Utorkom, četvrtkom i nedjeljom je ”LAP” bio pravi disko-klub s video spotovima. Uvijek mi je bilo čudno da takva ponuda raznolikog sadržaja nije imala utjecaja na profiliranje publike, jer otprilike 60% posjetitelja dolazi svaku večer bez obzira na program i najrazličitijih interesa i odjevnih navika (od najtvrđih punkera do ušminkanih maminih sinova). Ali mi je bil baš ono nešto.FOTO) Legendarni klub nakon dvadeset godina: Nekada je bio kultno okupljalište Zagrepčana - Zagreb.info

GJURO, Moša Pijade 58, su pretežno nastupali poznati ai još neafirmirani bendovi. Petkom i subotom su bile disco-večere naročito subotom gdje je bilo potrebno imati uz se radar i oštre laktove, da bi bilo moguće bilo kakvo-takvo kretanje po prostorijama ovog omladinskog kluba. Znojna ekipa se mogla osvježiti uz humane cijene pića. Tu su išli štemeri ja ne.

ARABESKA, Novi Zagreb koji je radio bez iznimke od 07 do 01 sat svaki dan. Uglavnom tu sam zalutala slučajno ali mi je ostalo u sjećanju: (ne)plesači koji su nagurali držali poziciju oko minijaturnog plesnog podija fiksirali su čagere, a ovima se pak pričinjavalo da glazba stiže iz susjedne sobe. Iznad prostorije za ples nalazio se kafić gdje je redar stojeći na štengama branio ulazak ako su se primjerice nosile traperice i/ili izgled nije izgledalo ”pristojno” i dakako ako je klub bio krcat. Bila je kvaka: Ako ste imali pored sebe zgodnu žensku pustite nju da pregovarate i naučite (ne pitajte kako znam). Ulaz je bio besplatan. 

Nedostaju Karaka, Panta, ITD, Trešnja, Kefa, SC to bum jedan drugi put i jedan slovenski iz Dobave u koji smo išli slušati Italo …i ovak je preveć … eto malo nostalgije bez poante i mog filozofiranja … etogac

 

Related Post

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.